Dosadašnja istraživanja jezičnih i kulturoloških odnosa između hrvatskog i talijanskog jezika većinom su bila usmjerena na povijesno-jezične kontakte, osobito u kontekstu romanistike, dijalektologije i leksičkih posuđenica, s naglaskom na utjecaj talijanskog jezika na hrvatske jadranske dijalekte. Projektna aktivnost koju provodi dr. sc. Snježana Bralić fokusirana je na istraživanja koja obrađuju kulturološki obojene jezične jedinice – kao što su frazemi, osobiti jezični izrazi i metafore – te njihov pragmatički i semantički potencijal u međukulturnoj komunikaciji. Posebno nedostaje radova koji uključuju interkulturalnu kompetenciju kao analitički alat te koji spajaju jezičnu analizu s kulturnim interpretacijama u suvremenom komunikacijskom i obrazovnom kontekstu. Također, iako je Mediteran prepoznat kao prostor raznolikih kulturnih utjecaja i povijesnih dodira, konkretne lingvističke studije koje tretiraju hrvatsko-talijanske odnose kroz suvremene teorije interkulturalne komunikacije još nisu razvijene u dovoljnoj mjeri. Upravo na tom polju ova projektna aktivnost pozicionira svoju istraživačku nišu, s ciljem popunjavanja te znanstvene praznine i otvaranja prostora za nove metodološke pristupe u proučavanju jezika i kulture. Inovativnost proizlazi iz njegove interdisciplinarne orijentacije, koja povezuje lingvistiku, kulturologiju i interkulturalnu komunikaciju u specifičnom mediteranskom kontekstu. Istraživanje nudi novi pristup kroz primjenu modela interkulturalne kompetencije, čime prelazi granice tradicionalne kontrastivne lingvistike i omogućuje dinamičnu interpretaciju jezika kao sredstva kulturne razmjene. Metodologija istraživanja temelji se na dvije teorije kulturološke klasifikacije (Newmark, 1988. i Díaz Cintas & Remael, 2007.) za analizu specifičnog jezičnog leksika. Primijenit će se deskriptivna metoda za prikupljanje i kategorizaciju jezičnih elemenata iz hrvatskog i talijanskog jezika. Komparativna metoda omogućit će kontrastivnu analizu semantičkih, pragmatičnih i kulturoloških razlika među jezicima. Korištenje interkulturalnog pristupa Michaela Byrama (2002.) omogućit će analizu komunikacijske kompetencije i međukulturnih odnosa. Istraživanje će se obogatiti studijama slučaja, korpusnim izvorima, rječnicima i audio/video materijalima, dok će ankete među studentima i izvornim govornicima pomoći u razumijevanju percepcije i uporabe jezičnih jedinica.
