Nacionalni identitet definira se interakcijom različitih faktora unutar određenog prostora koji ne predstavlja samo geografsku kategoriju, već konture kulturnog prostora unutar kojeg se identitet oblikuje. U hrvatskom slučaju riječ je o mediteranskom i srednjoeuropskom identitetskom okviru. Identitet predstavlja složen i dinamičan konstrukt kolektivne svijesti pripadnika određene nacije, oblikovan poviješću, jezikom, književnošću i nematerijalnom kulturnom baštinom. On se gradi i modificira u stalnoj interakciji lokalnih i globalnih utjecaja te višeslojnim odnosom prošlosti i suvremenosti.
Odabrane povijesne studije unutar ovog projekta svjedoče o povijesnim procesima i iskustvima na hrvatskom povijesnom prostoru koje kolektivne zajednice naknadno prihvaćaju i interpretativno oblikuju kao dio identitetske naracije. Nadalje, mikrohistorijske studije hrvatskih lokalnih prostora rekonstruiraju konkretne povijesne situacije koje predstavljaju ključno identitetsko okruženje zajednica koje su djelovale u konkretnom kulturnom prostoru na razmeđi Mediterana i srednje Europe.
Istraživanjem tragova usmene povijesti i lokalnih narativa kao dijela hrvatske nematerijalne baštine otvaraju se interpretativni prostori za razumijevanje načina na koje su se identiteti oblikovali, pregovarali i prenosili u specifičnom vremensko-prostornom kontekstu. S obzirom na to da je neophodno i istraživanje jezika i književnosti kao sredstva konstrukcije hrvatskog identiteta dijakronijskom analizom tekstova i diskursa, projektne aktivnosti uključuju i komparativna lingvistička i književna istraživanja.
