Istraživanje dr. sc. Edija Miloša, izv. prof., razmatra razdoblje od Versajskog sporazuma do izbijanja Drugog svjetskog rata, koje predstavlja posebno poglavlje u oblikovanju hrvatskog identiteta te obiluje „mjestima pamćenja“ prvoga reda, među kojima se ističu Rapalski ugovor, ubojstvo Stjepana Radića, diktatura kralja Aleksandra i njegovo ubojstvo u Marseilleu. Zahvaljujući jačanju francuskog ugleda i institucionalne prisutnosti u hrvatskim zemljama, razmjene između Hrvata i Francuza tada se naglo šire. Sve brojniji Hrvati odlaze studirati, raditi, kraće ili duže boraviti u Parizu, tražeći stvaralačko nadahnuće ili saveznike u borbi za poboljšanje položaja svoga naroda, a mnogi takvi posrednici odigrat će važnu ulogu u kulturnom, znanstvenom, vjerskom i političkom životu vlastite domovine. Hrvatska elita sve jasnije okreće poglede prema Francuskoj, percipiranoj kao svjetionik kulture, misli i slobode. Francuski utjecaj na razvoj i oblikovanje hrvatskog identiteta i kulture postaje sve snažniji. S druge pak strane, ti plodotvorni odnosi obilježeni su i epizodama zastoja i razočarenja, prvenstveno zbog uporne podrške službenog Pariza centralizmu beogradskih vlasti. Sama kompleksnost hrvatsko-francuskih odnosa u periodu između dva rata, njihova višedimenzionalnost te dosad podcijenjena uloga u sazrijevanju hrvatskog političkog i kulturnog identiteta, kao i nedostatna obrada mnogih njihovih aspekata, čini ih vrijednim i obećavajućim poljem istraživanja. U ovom istraživačkom nastojanju koristit će se arhivski fondovi iz Archives nationales, Centre des archives diplomatiques de Nantes i Centre des archives diplomatiques de La Courneuve.
