Izlaganje doc. Bašić Hanžek pod nazivom Što se bijeli u gori zelenoj? Zaključak na najbolje objašnjenje i gdje ga naći imalo je za cilj ukazati na činjenicu da je u invokativnoj slavenskoj antitezi Balade o Asanaginici sadržan stilski modificiran postupak zaključka na najbolje objašnjenje te da se u dosad pregledanome korpusu nacionalne usmene književnosti takva slavenska antiteza nalazi još samo u jednoj pjesmi (Ljuba I sestra izbavljaju Sekulu iz robstva). Posebno se ističe prisutnost protučinjeničnoga zaključivanja (protučinjeničnih kondicionala), odnosno i deduktivnoga zaključivanja u antitetičkoj figuri Balade o Asanaginici. Prisutnost stilskoga poigravanja zaključkom na najbolje objašnjenje promatra se ovdje kao manifestacija prirodne bistrine Morlaka o kojoj na više mjesta piše Alberto Fortis u svojemu Putu po Dalmaciji. Dodatno, s obzirom da Fortis navodi kao primjer te bistrine i sklonost Morlaka raspravi (epizoda s razmjenom turskih i mletačkih zarobljenika), ovaj se u usmenoj pjesmi sačuvani trag abdukcije i dedukcije tretira kao argument u prilog neadaptacionističkoj teoriji povijesne pojave dedukcije koju zastupa Catarina Dutilh Novaes (Dialogical Roots of Deduction), barem što se hrvatskoga mediteranskoga kulturnog prostora tiče. Daljnje bi istraživanje (pregled građe) u sklopu projekta MEDHRID trebalo pokazati ima li još takvih tragova u lokalnoj usmenoj baštini.
